Za upoznavanje drevne egipatske medicine danas su dostupni medicinski papirusi iz razdoblja od oko 1900. do 1200. godine prije Krista (PAPIRUS KAHUN, SMITH i EBERS). Najveću vrijednost ima PAPIRUS EBERS, glavna knjiga staroegipatske medicine i farmacije. Napisan je oko 1550.godine prije Krista. Sastoji se od 108 gusto ispisanih odlomaka od po 20 do 22 retka na hijeratskom pismu. Recepti su svrstani prema bolestima, a nakon naslova slijedi pregled bolesnika s dijagnozom i terapija. Tako prema Ebersovu papirusu „srce jastrebovo“ je bio naziv za pelin, a pod nazivom „mišji rep“ skriva se danas dobro poznati sljez. U čast bogovima neke biljke su nazivali prema njima.

Među biljnim drogama drevne egipatske medicine je komorač, sena, dud, šafran, suncokret, te čak i pupoljci vrbe.

Pod ruševinam grada Nipura u Iraku pronađena je glinena pločica, oko 8 cm široka i 15 cm dugačka, na koju je sumerski liječnik urezao dvanaest recepata za masti i lijekove za unutarnju primjenu. Taj se glineni dokument smatra „najstarijim liječničkim priručnikom“, najstarijom recepturnom „knjigom“ na svijetu, napisanom oko 2200. ili 2100. godine prije Krista.

Asirski kralj ASURBANIPAL (668.-626.prije Krista) stvorio je u svojoj rezidenciji Ninivi najveću knjižnicu djela na klinopisu svojeg doba. Arheolozi su nakon otkrića ostataka grada Ninive naišli i na oko pola metra visok sloj manje ili više dobro očuvanih pločica u klinopisu. Na 660 pločica nalazi se tekst o medicini ,a ispisano je i znanje o lijekovima koji se spravljaju od biljnih i životinjskih droga.